KLUBOVI I REPREZENTACIJE
KK Šibenka
Kao dvanaestogodišnjak Dražen je zaigrao za svoj prvi klub KK Šibenka 1976. godine. U to vrijeme klub nastupa u drugoj ligi, a Dražen je član sve tri klupske selekcije: kadetske, juniorske i seniorske. Već od prvih dana pokazivao je sklonost ka preuzimanju odgovornosti, krasila ga je posebna karizma, visoka košarkaška inteligencija, velika želja za radom i napretkom s kojom je inspirirao starije igrače, koji su u tom trenutku možda bili i kvalitetniji. To su uočili i prvi Draženovi treneri koji su u njemu prepoznali vrhunskog igrača i ukazali mu povjerenje uvrstivši ga u prvoligaški sastav sa samo petnaest godina. U početku je nosio dres s brojem devet, a od 1979. na dresu je imao broj četiri.
Već u konkurenciji kadeta s reprezentacijom je ostvario prve zapažene rezultate, a s matičnim je klubom postigao i prve međunarodne uspjehe. To je bilo vrijeme kada je KK Šibenka bio mlad klub te pred momčad nisu postavljena visoka očekivanja, ali s motiviranim Draženom europska košarka uselila je pod obruče Baldekina. Šibenčani dvije godine za redom igraju finale Kupa Radivoja Koraća, oba puta protiv Limogesa – 1982. i 1983. godine.
Godine 1983. Dražen je s osamnaest godina bio vodeći igrač Šibenke i odlučujući igrač finalne utakmice prvenstva Jugoslavije, slavne utakmice Šibenka – Bosna. Kao mnogo puta do tada, ali i bezbroj puta kasnije, košarka je Draženu tu večer bila ispred svega. Zbog ove je utakmice propustio svoju maturalnu večer i poveo Šibenku do naslova prvaka države. Ova utakmica i danas živi u sjećanju mnogih. Tada je malo tko očekivao da će Šibenka, klub star svega deset godina, uspjeti doći do finalne utakmice, a kamoli osvojiti naslov prvaka. Na kraju utakmice, u posljednje dvije sekunde, razlika je bila poen u korist Bosne – 81:82. U te je dvije sekunde sudac dosudio prekršaj na Draženu kojemu su dodijeljena dva slobodna bacanja. Trener Vlado Đurović Draženu je rekao ono što je on vrlo dobro znao, a bilo je toliko nevjerojatno – ako pogodi oba bacanja, dovest će Šibenku do naslova prvaka. Kolika je samo odgovornost tada bila na Draženu – s osamnaest godina odlučiti o naslovu prvaka. Oba je pogodio. Šibenka je proglašena prvakom Jugoslavije. Nažalost, naslov je na Baldekinu stanovao samo šesnaest sati nakon čega je Košarkaški savez odlučio, zbog navodnih neregularnosti, poništiti utakmicu. Nova finalna utakmica trebala se odigrati na neutralnom terenu, u Novom Sadu. Dražen je rekao: „Neka ide tko hoće, ja ne idem.“ Suigrači su ga podržali i odbili igrati novu utakmicu. Te im je godine naslov prvaka oduzet. KK Bosna proglašena je prvakom Jugoslavije, a Šibenka je bila druga. Ipak, zlatnu medalju igrači Šibenke nisu vratili te se danas nalazi u Muzeju uz brojne druge trofeje iz šibenskog razdoblja.
Dražen je na terenu često pokazivao emocije. Za vrijeme utakmice se okretao, smijao, gurao loptu kroz noge… Također, nije volio poraze. Kada je igrao protiv brata, Šibenka protiv Cibone, Dražen je po stanu ostavljao poruke: „Zabranjen ulaz igračima Cibone“ i „Nema, zaboravi bodove“.
Još dok je igrao za Šibenku Dražen je bio jedan od najtraženijih igrača s ovih prostora. U svojim su ga redovima željele momčadi poput: Bosne, Crvene zvezde, Partizana i brojnih drugih klubova. Odlučio se za Cibonu, u koju prelazi nakon odsluženoga vojnog roka 1984. godine. Odluku o prelasku nije bilo lako donijeti, ali Dražen je rekao da mora slijediti svoj košarkaški instinkt. Posljednju utakmicu u dresu Šibenke odigrao je 31. svibnja 1984. godine u Omišu.